Vrijeme

7 °C

Stari grad kroz povijest

Kratka povijest

Stari Grad je slikoviti gradić smješten na dnu šest kilometara dugog morskog rukavca. Najstarije je naselje na otoku stari-gradu, nastalo grčkom kolonizacijom otoka 385/4 godine prije Krista. U vrijeme postupne grčke kolonizacije istočne obale Jadrana, Grci s otoka Parosa u Egejskom moru, u četvrtom stoljeću prije Krista, nastanili su se na središnjem dijelu otoka stari-grada u ravnici kasnije nazvanoj Polje sv. Stjepana. Tako je grčki polis Pharos (Faros) nastao na istočnom rubu starogradskog polja u 99. godini grčke olimpijade, dok se starosjedilačko ilirsko stanovništvo povuklo prema zaštićenijim i brdovitijim dijelovima polja. Naseobina je obuhvaćala utvrđeni grad i parcelizirano polje (Chora Pharou) s oko 1000 stanovnika. Chora Pharou – Ager Pharensis – plodni tereni suhozidinama isparcelizirani u više od 70 pravokutnih čestica zemlje, jedna je od najbolje sačuvanih antičkih parcelizacija na Sredozemlju, zbog čega je uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Faros je bio organiziran kao samostalni polis-grad-država, demokratska zajednica prilično ujednačenog socijalnog statusa stanovništva, koje se uglavnom bavilo poljodjelstvom i trgovinom. Grad je kovao i svoj novac. Teritorij Farosa branile su masivne gradske zidine od kojih postoje fragmentarni ostaci oko crkve sv. Ivana i Dominikanskog samostane, te dvije utvrde. Jedna je Tor iznad Jelse, a druga na Maslinoviku sa sjeverne strane Agera. Tzv. psefizma iz Farosa (fragmentarni kameni natpis iz 3. st. prije Krista ) svjedoči organiziranom ustroju grada.

Nakon dva ilirska rata i poraza Demetrija Farskog od strane rimske vojske, grčki Faros postaje rimska Farija. Rimska kolonizacija stvorila je takozvani pax romanae, dugotrajni mir kojim se nije promijenio ni oblik ni način života grada.

Stari Grad je kao središte pred-komunalne uprave i u srednjem vijeku ostao najvažnije mjesto na otoku. Posebno stoga što je u njemu bilo i središte crkvene uprave. Biskupija je osnovana sredinom 12. st. s biskupskim sjedištem upravo u Starom Gradu.

Nakon što je otok stari-grad 1278. g., odlukom Skupštine naroda, svojevoljno prešao pod vlast Venecije, formira se novo otočko središte na mjestu današnjeg grada stari-grada. Dotadašnje otočko središte postaje Civitas Vetus- Stari Grad, dok stari-grad – Civitas Nova postaje glavni grad stari-gradske komune.

Kulturni spomenici, znamenitosti, muzeji

Urbana matrica grada nastala je uz rub duge i plitke uvale koju zatvara poluotok Kabal. Grad je nastao sjeverno od grčkog Farosa, te uz morsku obalu na istok. Većina zgrada u staroj jezgri nastala je u 16. i 17. st. s renesansno-baroknim karakteristikama, iako mnogi objekti nose ostatke romanike i gotike. Zahvaljujući razvoju brodarstva i 19. je stoljeće ostavilo traga u arhitekturi mjesta, posebno s reprezentativnom vijećnicom uz rivu.

Paralelno s obalom, povučen unutar sklopa povijesnih kuća, smjestio se najslikovitiji trg u Starom Gradu - Škor.

Uz obalu, s velikom plokatom ispred, smjestio se monumentalni renesansni dvorac istaknutog stari-gradskog vlastelina i pjesnika Petra Hektorovića. Petar Hektorović je, uz Hanibala Lucića, Vinka Pribojevića, Marina Gazarovića i druge renesansne pisce i pjesnike, obilježio svoje vrijeme ne samo prvom eklogom - ribarskom pričom, „Ribanje i ribarsko prigovaranje“, već i svojim dvorcem na Tvrdalju. Kako stoji na latinskom natpisu iznad ulaza u Tvrdalj, Hektorović je napravio ovaj dvorac za sebe i za razonodu s prijateljima. Ipak, kao pravi renesansni čovjek, izgradio je dvorac kojeg je utvrdio da bi u nesigurnom 16. st. zaštitio sebe i sumještane od napada Turaka. U dvorcu je raskošni renesansni perivoj s mediteranskim i egzotičnim biljem koje je strastveno prikupljao, tri izvora vode, te ribnjak unutar portika nadsvođenog lukovima. Dvorac je ukrasio brojnim latinskim i hrvatskim natpisima kojima otkriva svoje filozofske misli. Hrvatski natpisi su među prvim pisanim natpisima na našem jeziku. Možda je najznakovitiji onaj natpis koji se nalazi iznad WC-a, a imati WC u 16. je st bilo dalekovidno, koji glasi „Čovječe, ako znaš što si, zašto se uznosiš“.

Uz ribnjak je smještena mala etnografska zbirka.

Uz sporedni ulaz u Tvrdalj, na putu prema Dominikanskom samostanu, nalazi se crkva sv. Roka. Ispred ove crkve nekada je bilo rimsko kupalište o čemu svjedoči natpis na stubištu objekta. Župna crkva sv. Stjepana nastala je u ranom 17. st. na mjestu istoimene prijašnje crkve. Nosi titular sv. Stjepana, pape i mučenika, isto kao i katedrala u stari-gradu. Smještena je na nevelikom trgu i svojom baroknom fasadom polukružnog zabata tvori skladnu cjelinu sa zvonikom koji joj se nalazi nasuprot. U crkvi su lijepi drveni kor i krstionica iz stare crkve. Najvrjednije slikarsko djelo ove crkve je triptih Francesca da Santacrocea.

Zvonik je sagrađen u 18. st. na mjestu na kojem je bio ulaz u antički grad. Dijelom je građen od kamena nekadašnjih gradskih zidina, što je istaknuto na latinskom natpisu u ulazu zvonika. U prizemlju zvonika ugrađen je reljef antičke lađe.

Uz crkvu se nalazi kameni reljef Erosa s okrenutom bakljom. Jedan je od rijetkih ostataka antičke skulpture nekadašnjeg polisa. Najznačajniji spomenik Starog Grada i najstariji sakralni centar otoka stari-grada je ranokršćanska crkvica sv. Ivana, ostatak nekadašnje dvojne crkve sv. Mariji iz 6/7. st. poslije Krista. Suvremenim arheološkim istraživanjima u ovim su objektima otkriveni izuzetno vrijedni podni mozaici od kojih je najljepši onaj s prikazom golubica koje piju iz kantharosa. Ovo je rijetki mozaik koji osim florelanih ima i figurativne motive. Također su pronađene i kvalitetne zidne slikarije. Uz crkvu je iskopana i starokršćanska krstionica za uronjavanje u obliku grčkog križa. Na putu prema mjesnom groblju nalazi se crkva sv. Nikole koja je bila sjedište bratovštine pomoraca te stoga ima karakter zavjetne crkve.

Dominikanski samostan i crkva sv. Petra izgrađeni su u 15. st. U 16. je stoljeću fortificiran ugaonim kulama i zvonikom. Današnja crkva izgrađena je na mjestu stare u 19. stoljeću. U crkvi je pjesnik Petar Hektorović izgradio svoj oltar. Na njemu se nalazi Tintorettova slika „Polaganje u grob“. Predaja govori da starac u podnožju slike predstavlja samog pjesnika, a djevojka njegovu kćer Lukreciju. Pjesnik je i bio sahranjen pred glavnim oltarom stare crkve. Crkva i samostan vrijedna su pinakoteka starih majstora, spisa i knjiga. Tu se čuvaju dva platna Palme Mlađeg, jedno Baldassere d' Anne. Na glavnom je oltaru drveno raspelo iz 1703., koje zajedno s izuzetnim raspelom Giacoma Piazzette spada među najvrjednija raspela u Dalmaciji. U samostanu je uređena zbirka arheoloških predmeta. U njoj su izloženi najstariji kameni natpisi na tlu Hrvatske, koji govore o postojanju najstarijeg gradskog naselja na našim prostorima.

Muzej Starog Grada nalazi se u palači Bijankini iz 19. stoljeća nadomak Tvrdalju. U ovoj reprezentativnoj klasicističkoj građevini obitelji Bijankini, uređen je arheološki muzej s predmetima vezanim za antičku povijest Grada (Grčka i Rim). Na prvom je katu Pomorska zbirka koja ilustrira bogatu pomorsku prošlost grada i otoka, zatim galerija slika s poznatim imenima moderne i suvremene umjetnosti, među kojima su najznačajnije slike starograđanina Jurja Plančića.

Mauzolej Šime Ljubića (1822. - 1896.), jednog od najznačajnijih stari-gradana, rođenog u Starom Gradu, nalazi se na zapadnoj strani naselja. Ljubić je bio među utemeljiteljima Jugoslavenske, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bavio se arheologijom, numizmatikom, književnom historiografijom i arhivistikom. Uz ostalo, izdao je za povjesničare veoma vrijedne zbirke dokumenata: Listine i tri sveska Commissiones et relationes Venete.

Gospodarstvo

Zbog svog položaja u najplodnijoj ravnici na otoku, Stari Grad je od osnutka bazirao svoje gospodarstvo na poljodjelstvu (uzgoju loze, maslina, smokve), te trgovini i ribarstvu. Danas su ove djelatnosti svedene na zadovoljavanje osobnih potreba stanovništva, dok je turizam osnovna grana gospodarstva od sredine prošlog stoljeća. Turizam je uvelike utjecao na izgled i izgradnju grada i okolnih naselja. Stari Grad je središte prometnih veza otoka s kopnom.

Viši kustos Muzeja stari-gradske baštine
Mirjana Kolumbić, prof.

Newsletter

Unesite e-mail adresu i primajte vijesti