Vrijeme

16 °C

HVAR

HVAR UKRATKO

Hvar – Slika govori tisuću riječi
Otok Hvar ubraja se u deset najljepših otoka na svijetu. Što je to što Hvar izdvaja iz niza od tisuću pitomih jadranskih otoka i svrstava ga u jednu od najpoželjnijih turističkih destinacija suvremenog svijeta!? Vidi sliku!

Geografski položaj i klima
Hvar je smješten na sredini hrvatske obale Jadrana, na važnoj točci uzdužne i poprečne plovidbe Jadranskim morem, u središtu komunikacije sa Sredozemljem. Duboke i pitome uvale otoka osiguravale su uplovljavanje i komunikaciju još u prapovijesti i time omogućile naseljavanje otoka prije više od 5000 godina prije Krista.
Umjerena mediteranska klima s blagim i kišovitim zimama, te toplim i sunčanim ljetima pogodovala je bujnoj vegetaciji koja život na otoku čine ugodnim. Čisto more obiluje ribom, a osunčane otočke padine idealne su za uzgoj vinove loze, maslina, smokava i drugih mediteranskih kultura. Upravo grad Hvar ima najviši broj sunčanih sati godišnje -2764.

HVAR KROZ POVIJEST

Prapovijest
Ostaci materijalne kulture govore o naseljenosti otoka u prapovijesti, kada je tu živio čovjek u visokoj neolitskoj kulturi. Zahvaljujući upravo povoljnim komunikacijama s Egejskim i Jonskim morem, Hvarani su u trećem i drugom tisućljeću prije Krista razvili jedinstvenu obojenu keramiku kasnog neolitika i eneolitika – hvarsku kulturu, o kojoj svjedoče nalazi u Grapčevoj špilji, kao i u špilji Badanj u Pokarveniku i Markovoj špilji nadomak Hvaru.

Antički Hvar
Kada su Grci s otoka Parosa, u četvrtom stoljeću prije Krista potražili novo obitavalište, izabrali su Hvar kao svoje novo stanište. Prometno dostupan Hvar je udovoljio osnovnim potreba novih stanovnika. Imao je na sredini otoka najprostraniju ravnicu na jadranskim otocima i svoj izvor vode, upravo dostatno da na današnjem prostoru Starog Grada 385/4 godine prije Krista u 99 godini grčke olimpijade, nastane grčki polis Pharos ( Faros ). Grčka je naseobina obuhvaćala utvrđeni grad i parcelizirano polje ( Chora Pharou ) s oko 1000 stanovnika.+

Grčki su doseljenici potisnuli starosjedilačko ilirsko stanovništvo prema brdovitijim dijelovima otoka. Nakon ilirskih ratova i poraza Demetrija Farskog od rimske vojske, grčki je Faros postao rimska Faria. Rimljani su nastavili život na nešto užem području posvetivši se više poljodjelskom načinu životu, stvorivši dugotrajni pax romanae.
Položaj današnjeg grada Hvara u prapovijesnom i antičkom vremenu imao je nešto manju važnost u odnosu na Stari Grad. Iako arheološki nalazi na području grada Hvara potvrđuju postojanje eneolitičkog, kasno brončanodobnog i željeznodobnog naselja, te kasnoantičkog grada Lisine u 6. st. poslije Krista, Hvar svoj puni zamah doživljava osnivanjem Hvarske komune u 13. st.

Hvarska Komuna
Srednjovjekovni život baziran na poljodjelstvu i nadalje je intenzivnije bio vezan na plodnu starogradsku ravnicu. Uprava je na otoku bila organizirana kao rodovsko-teritorijalna zajednica na čelu s knezom. Središte pretkomunalne javne i crkvene uprave bio je ondašnji Hvar, današnji Stari Grad. Biskupija je osnovana oko 1154. god. Gospodarstvo se baziralo na poljoprivredi: vinogradarstvu, maslinarstvu, uzgoju smokava i rogača, a manje na stočarstvu. Vrijeme 15. i 16. st. gospodarski je osnažilo pomorstvo i ribarstvo. Tada su Hvar i Vis bili značajno područje izlova male plave ribe, a izvoz slane ribe donosio je Komuni visoke prihode.

G.F. Camotio – veduta Hvara ( atlas Isole famose ..) iz 1571.g. Najznačajniji datum u novovjekovnoj povijesti otoka jest 1278.g. Tada je skupština naroda odlučila svojevoljno pristupiti Veneciji. Mletačka je republika, kao mediteranska velesila, uočila geostrateški i pomorski značaj hvarske luke i naložila da se sagradi „grad koji je nekoć postojao“- misli se na onaj kasnoantički!.

G. Santini – veduta Hvara iz 1678.g. Novi Hvar – Civitas nova, preuzeo je upravnu i gospodarstvenu ulogu od grada na sredini otoka koji je postao Civitas vetus – današnji Stari Grad. Istovremeno je Hvar postao i središte Biskupije koja je onda, kao i danas, obuhvaćala otoke Hvar, Brač i Vis, dok su Komunu činili otoci Hvar i Vis.

U dnu duboke morske uvale zaštićene nizom Paklinskih otoka ( Pakleni otoci ) u podnožju dvaju brežuljaka, sv. Nikole Višeg i sv. Nikole nižeg , nastao je grad kojeg je na sjevernom brežuljku štitila citadela - gradska tvrđava „Fortica“. Unutar gradskih zidina podno tvrđave formirala se najstarija gradska jezgra Grad - „Groda“ Sagraditi grad značilo je stvoriti zaštićenu urbanu jedinicu s objektima državne i crkvene uprave, te komunalnom infrastrukturom. Hvar je pod Venecijom postao središnja luka u komunikaciji sa Sredozemnim morem i zimovalište venecijanske flote. Stoga se posebna pažnja posvetila izgradnji lučkih uređaja – obale, arsenala i mandrača. Razvojem luke kao pomorskog središta u kojoj je znalo „noćiti“i do dvadeset lađa, cvjetala je i trgovina. Vrijeme renesanse, 15. i 16.st., bilo je zlatno doba hvarske komune u kojem je ova najmlađa od venecijanskih uprava postala jedna od najbogatijih i najrazvijenijih na jadranskoj obali.

GRAD HVAR – GOSPODARSTVO, KULTURA, ZNAMENITOSTI

Grad Hvar
Hvar štićen prstenom zelenila podno svojih brežuljka uskoro je izašao iz gabarita srednjovjekovne gradske jezgre unutar zidina i prešao na južne padine nasuprot, na kojima je nastao burgus „Burak“ - renesansno-barokno predgrađe. Ove dvije urbane aglomeracije povezuje prostrani trg - Pjaca sa katedralom i biskupskim dvorom na sjeveru. Urbanistički obol renesansnoj jezgri grada daje Knežev dvor s gradskom Lođom sa sjeverne strane prema zapadnoj obali, te mandrač ( spremište za manje brodove ) i Arsenal u podnožju Pjace na samoj obali mora.

Gospodarska stabilnost i politička autonomija stvorili su preduvjet visoke razine kulturne nadgradnje koja je iznjedrila niz pisaca, pjesnika i kroničara koji su Hvar uvrstili u sam vrh renesansne književnosti i onodobne humanističke misli na našem prostoru. Svojevrstan hvarski književni krug čine Petar Hektorović, autor „Ribanja i ribarskog prigovaranja“, plemić i graditelj utvrđenog Tvrdalja u Starom Gradu, Hanibal Lucić, plemić, sudac i pjesnik, autor najljepših ljubavnih stihova „Pisni juvene“ i „Robinje“ – prve svjetovne drame u hrvatskoj književnosti, te Marin Gazarović, Martin Benetović, Vinko Pribojević i drugi. Ovi su pisci i humanisti svoja djela uglavnom pisali na hrvatskom jeziku.

  • ljetnikovac Hanibala Lucića
  • Tvrdalj – utvrđeni dvorac Petra Hektorovića, Stari Grad
  • faksimil prve stranice hvarskog Statuta iz 1331.g.

Hvar je već u 14.i 15. st. imao svoju školu u dominikanskom samostanu, učitelje, liječnike i ljekarnike. Hvarske crkve i samostani, nastali između 14. i 18. st. bile su opremljene kamenim oltarima i oltarnim palama uglavnom venecijanskih slikara renesanse i baroka. Hvar je kao pomorsko i trgovačko središte živio uljuđenim gradskim životom u kojem su se i plemići i građani odijevali po onodobnoj venecijanskoj modi i govorili nekoliko jezika.

Spomenička baština
Grad nastao krajem 13. st. imao je karakteristike romaničko.gotičkog graditeljstva. Vremenom je dograđivan i pregrađivan s primjesama renesansne i baroka. Unutar zaštićene jezgre grada u nizovima uskih kamenih kuća i ulica, uglavnom u skalinadama, izdvaja se gotička kuća Petra Hektorović, zatim tzv. palača Hektorović, inače Užižić, na gradskim zidinama, kao dvojni objekt iz 15. i 16. st. - primjer cvjetne venecijanske gotike. U predgrađu je gotička palača Gargurić - Kasandrić. Procvatom pomorstva i trgovine osnažile su i mnoge građanske obitelji, posebno kroz pučki prevrat iz 1510.-1514. godine, koje su sebi gradile objekte kao palaču Paladinić ( gornju i donju ) gotičko-renesansne provenijencije. Izvan gradske jezgre nalazi se ljetnikovac pjesnika Hanibala Lucića iz 16. st. Objekt je skromnih dimenzija, ali kvalitetom svog renesansnog stila ulazi u najznačajnije spomenike svoje vrste u Hrvatskoj.

Knežev dvor, kao središte uprave Komunom, nastao je u 14. i 15. st. Sastojao se od nekoliko objekta: stare kancelarije, kneževog stana, Lođe – gradske vijećnice i sudnice, te sat-kule. Danas sačuvana Lođa sa sat kultom građena je kroz 16.st. Konačni izgled s prostranim lukovima na pročelju i nizom stupića na balustradi s piramidicama dobila je početkom 17.st. Ovo elegantno pročelje rad je majstora Tripuna Bokanića koji je osmislio i pročelje Fontika na drugoj strani Pjace i time središtu grada dao profinjeni kasnorenesansni obol. Ostala tri objekta kneževog dvora srušena su oko 1900. godine kada je na njihovo mjesto sagrađen hotel Elizabet, današnji Palace. Ispred Lođe je «štandarac» kameni stup na kojem se isticala komunalna zastava.

Arsenal
Hvarski je arsenal jedan od najbolje sačuvanih na Mediteranu. Sagrađen je sredinom 16.st. na mjestu onog iz 14. st., koji oštećen i derutan, više nije zadovoljavao potrebe luke. Monumentalna kamena zgrada velikim lukom otvorena prema zapadu, sagrađena je na samoj obali mora. Služila je kao brodogradilište i spremište za opremanje i čuvanje galija i drugih brodova. Nakon što je oštećen, prvo napadom Turaka 1571.g., pa eksplozijom baruta na citadeli 1579.g., popravljen je, dograđen i stavljen pod krov. Zasluge za ove radove ima knez Petar Semitecolo, koji je u od 1611. do 1613. g. obnovio najznačajnije javne objekte grada. Semitecolo je zatekao grad oštećen spomenutim napadima, a komunalnu blagajnu opustošenu od osiromašenih plemića, koji ni sto godina nakon pučkog ustanka, nisu uspostavili red u upravi Komunom. Udovoljivši pučanima da kontroliraju trošenje komunalnog novca, Semitecolo je 1611.g. zaveo red i postigao mir između zavađenih staleža. Kao spomen na postizavanje socijalnog mira Semitecolo je na prvom katu Arsenala sagradio Kazalište .

U prizemlju Arsenala postavio je sedam monumentalnih lukova koji su imali podržati kat Arsenala kojeg je podijelio u dva dijela. U zapadnom je dijelu smjestio oružarnicu, a u istočnom Kazalište. Niz prizemnih skladišta i dućana uz sjevernu fasadu Arsenala povezao je u skladnu građevinu - Fontik,

spremište za komunalne zalihe žita i soli. Pročelje Fontika ukrasio je s četiri monumentalna kasnorenesansna portala. Terasa iznad Fontika dobila je finu kamenu balustradu i tako postala predvorje Kazališta - Belveder. Na ovaj je način Arsenal bio više od vojno-pomorskog objekta i postao značajna arhitektonska i urbanistička odrednica Hvara.

Uz pomorsku povijest otoka povezana je pramčana figura- polena «Zvir» koja je krasila pramac hvarske galije sv. Jerolim. Ovom je galijom Hvar 1571. g na strani Venecije sudjelovao u pobjedonosnoj bici pod Lepantom protiv Turaka .
«Zvir»- pramčana figura sa hvarske galije sv. Jerolim koja je 1571.g. sudjelovala u bici pod Lepantom

Kazalište – najstarije javno kazalište Europe
Radovi na arsenalu završeni su 1612. g., što je zapisano na portalu ulaznih vrata u Kazalište kao: ANNO SECVUNDO PACIS MDCXII – DRUGE GODINE MIRA 1612. Zaslugom kneza Petra Semitecola, Hvar je dobio svoje kazalište tek nekoliko godina poslije Vicenze, u kojoj je 1575.g. nastalo prvo europsko kazalište «Teatro Olimpico». Za razliku od ovog akademijinog kazališta kao i onog u Sabbionetti iz 1588.g., koji je prvi kazališni objekt u Europi, Hvar je dobio javno - komunalno kazalište na upotrebu svih građana Komune bez obzira na socijalne razlike. Na taj je način hvarsko kazalište upisano u povijest europskog teatra. Iako postoje povijesna svjedočanstva da je prostor na istočnom dijelu hvarskog Arsenala služilo Hvaru za priredbe i druge društvene događaja, materijalni ostaci svjedoče o kazalištu iz početka 19. st. Osnivanjem Kazališnog društva 1803.g., izgrađen je prvi drveni interijer kazališta sa ložama i pozornicom, čiji su vlasnici bili osnivači društva. U 19. je stoljeću kazališni život u gradu bio veoma intenzivan. U njemu su gostovale i nastupale mnoge domaće diletantske i profesionalne glumačke i glazbene družine, te gosti iz Dalmacije i Italije. Svojim današnjim neobaroknim izgledom interijera hvarsko kazalište spada u deset najbolje sačuvanih baroknih teatara Europe.

Katedrala sv. Stjepana
Nastala je na mjestu stare crkve Santa Maria di Lesna i nekadašnjeg benediktinskog samostana na sjevernom dijelu prostrane Pjace. Posvećena je sv. Stjepanu- papi i mučeniku koji je i zaštitnik Biskupije. Kopatron Hvara je sv. Prošper, svetac koji i danas uživa veliko povjerenje Hvarana.

Prva katedrala bila je sagrađena u 14.st. Pregrađivana i dograđivana završena je izgradnjom manirističkog pročelja s trilobatnim zabatom u 18. st. Monumentalni zvonik na pročelju kao i crkva djelo su domaćih majstora klesara. Današnji prezbiterij s dvije romaničko-gotičke propovjedaonice ostaci su stare katedrale, kao i kameni oltar sv. Luke, te reljef bičevanja Kristovog iz radionice Jurja Dalmatinca. Crkvu resi 11 kamenih baroknih oltara vrsnih venecijanskih majstora altarista. Na oltarima su slike Palme Mlađeg, Stefana Celestija, i drugih venecijanskih slikara. U njoj se čuva i ikona iz 13.st., najstarija slika iz bogatog likovnog fonda grada.
Uz Katedralu je biskupski dvor iz 19.st. u kojem je danas biskupski muzej – zbirka crkvenog posuđa, ruha, slika, čipki i knjiga vezanih za dugu povijest katedrale i biskupije.

Samostan i crkva sv. Marka
Dominikanski samostan i crkva bio je važan prostor kulturnog i društvenog života grada. U ostacima crkve i danas su grobovi uglednih plemića i građana, pa i grob Antuna Lucića, sina pjesnika Hanibala. U toj je crkvi učeni dominikanac Vinko Pribojević 1525.g. održao svoj poznati govor «O podrijetlu i zgodama Slavena», koji je izuzetno vrijedan izvor poznavanja izgleda i života 16.st. na otoku Hvaru. Samostan i crkva su francuskom upravom 1807. godine, prestali služiti svojoj svrsi. Danas se u ostacima crkve nalazi arheološka i lapidarna zbirka «Dr. Grga Novak» Muzeja hvarske baštine.

Franjevački samostan

U uvali Križa na malom poluotoku u 15. je stoljeću izgrađen samostan Franjevaca sa crkvom sv. Marije od milosti. Arhitektonski skladan zvonik, zajedno s onim sv. Marka i Katedrale čini izuzetnu vertikalnu okosnicu grada. Na portalu crkve je reljef Navještenja iz radionice Nikole Firentinca. U crkvi se čuva slika raspetog Krista od Leonarda Basana, poliptih Francesca da Santa Croce i slike muke Kristove od hvarskog komediografa Martina Benetovića- autora «Hvarkinje». Na zapadnom zidu samostanskog refektorija čuva se slika Posljednje večere, jedna od najpoznatijih slika na jadranskoj obali nastala na tradiciji venecijanskih slikara Veronesa i Tintoretta. Po tradiciji se pripisuje Mateu Rosseliju, a po zadnjim studijama našem slikaru Mateu Ponzzoniju Pončunu.

Samostanski muzej čuva vrijedne slike, zbirku novca, inkunabule i primjerak Ptolomejevog atlasa iz 1524.g. U samostanskom je vrtu glasoviti stari čempres, koji je osim po starosti poznat i po svom amorfnom obliku. Ovaj drevni čempres ne raste u visinu kao ostali primjerci te vrste, već se plosnatim granama pruža u širinu preko vrta. Od samostana do grada vodi Križni put obilježen s 14 kapelica koje simboliziraju 14 križnih postaja, izgrađenih u 18.st.

Benediktinski samostan
Samostan benediktinki izgrađen je u središtu Grode na ostacima kuće Hanibala Lucića u 17.st., kada se u Hvar doselila prva redovnica s Raba. Danas ima vrijednu zbirku umjetnina samostana. Samostan je poznat po čipki od agavine niti koju stoljećima izrađuju vrijedne redovnice. Ova je čipka uvrštena na listu svjetske nematerijalne baštine UNESC-a, kao jedinstven primjer ručnog rada koji se bez nacrta i predloška izrađuje od posebno pripremljenih niti agave.

Baština i turizam

Današnji Hvar baštini materijalne ostatke kulturne prošlosti nastale u kontinuitetu života od prapovijesti. Gradovi Hvar, Stari Grad i Jelsa, glavna su otočka središta, koja su svojim arhitektonskim skladom i smještajem uz obalu mora, postala turistička odredišta, poznata diljem svijeta. Pejzaž, u kršu prošaran arhitekturom kamenih gomila s mnogim slikovitim seoskim naseljima, mediteranskim kulturama i raslinjem, okruženje je koji privlači brojne posjetitelje. Kada se sve to ukopi u blagu klimu i čisto more koje oplakuje brojne pitome uvale i žala onda ne čudi da je Hvar prvi u Hrvatskoj započeo tradiciju organiziranog turizma.

Godine 1868. u gradu Hvaru osnovano je Higijeničarsko društvo, jedno od prvih dioničarskih društava u Europi koje je radilo na promicanju turizma. Zbog pogodne klime, posebno čistog zraka i blagih zima turizam se u počecima razvio kao zimski - lječilišni turizam. U tu je svrhu nekadašnji sklop Kneževe palače srušen i na njegovom je mjestu uz gradsku Lođu 1903.g. izgrađen hotel Elizabet, današnji Palace. Prvi su turisti bili s naših prostora, te Češke, Austrije i Mađarske. Veoma skoro Hvar je, kao i ostatak otoka, postao omiljeno ljetovalište, pa je upravo turizam zadnjih stotinjak godina postao glavna privredna grana otoka, posebno grada Hvara.

Newsletter

Unesite e-mail adresu i primajte vijesti